Dragi učenici, UNESCO je 1999. godine 21. februar  proglasio Međunarodnim danom maternjeg jezika  s ciljem sjećanja na studente koji su ubijeni na ovaj datum 1952. godine u Daki, u Istočnom Pakistanu, današnjem Bangladešu. Ovi hrabri studenti stradali su u nastojanju da se njihov maternji jezik prizna zvaničnim. Obilježavanjem ovog datuma mi  ukazujemo na važnost učenja, govorenja i razvijanja svijesti o maternjem jeziku.

Naš maternji jezik je bosanski, on je dio kulturnog identiteta Bošnjaka i Hercegovaca. Briga o njemu je čin svijesti  jednog naroda o vlastitom postojanju, historiji, tradiciji i kulturi.  Svoj maternji jezik treba da čuvamo, njegujemo i koristimo, jer on je  blago prema kojem se svaki čovjek mora odnositi s ljubavlju i poštovanjem. Dužni smo  jezik prenijeti  generacijama koje će doći poslije nas. Nemamo pravo lišiti ih naslijeđa koje im pripada, ali isto tako, trebamo poštovati pravo svake jezičke zajednice da svoj jezik imenuje onako kako to ona smatra da je najbolje.